na srpskom, по български, на шопсћи

vaš baner

vaš baner

O imenu grada

25.10.12.


Tragovi prvih naselja na teritoriji opštine Dimitrovgrad datiraju još iz vremena eneolita (3300-2200 g. pre n.e.), prelaznog perioda iz kamenog u metalno doba. O tom svedoče mnogobrojni arheološki nalazi kao što su kamene i bakarne sekire, keramičke posude, tegovi i kultni predmeti. U bronzanom i gvozdenom dobu (2200 pre n.e.- I veka n.e.) takođe je bilo naselja što se može zaključiti na osnovu mnogobrojnih arheoloških nalaza metalnih sekira, strelica i bronzanog nakita. Zbog svog geografskog položaja ova teritorija je još od antičkog perioda bila važna tačka u povezizanju istoka i zapada. Tu je još u I veku nove ere prolazio put VIA MILITARIS na kome su se nalazile mnogobrojne stanice za odmor i promenu konja. Na osnovu antičkog itinerarija iz IV veka, jedna od takvih stanica je i MUTATIO TRANSLITUS, koja bi se mogla nalaziti u okolini ili samom gradu . U neposrednoj blizini stanice pominje se i BALANSTRA kao antičko naselje koje je smešteno na tom putu. O postojanju naselja u periodu antike svedoče nalazi kao što su keramički žižak i votivni reljefi antičkih božanstava Jupitera, Hekate i Mitre.
              Iz kasnoantičkog-ranovizantijskog perioda je utvrđenje podignutio u IV veku, a obnovljeno u VI veku za vreme Justinijana. Nalazi se na oko 3 km severozapadno od grada a služilo je kao zaštita stanovništvu u vreme upada raznih osvajača. Utvrđenje je opasano jakim dvostrukim bedemima. Na njegovom akropolju nađeno je puno fragmenata keramičkih posuda, staklenih čaša, alatki, strelica i nakita.
              Iz srednjevekovnog perioda potiče najlepši manastirski kompleks u okolini, Manastir Sv. Jovan Bogoslov (Poganovski manastir), podignut krajem XIV veka u prelepoj dolini reke Jerme. Ovaj manastir je bio centar duhovnosti i pismenosti u narednim vekovima i teškim godinama turskog ropstva.

Slika Mete Petrova koja se nalazi u holu hotela Balkan.
Motivi slike se vezuju za nastanak imena grada
 u vreme pohoda Sulejmana VEličanstvenog!

              Godine 1433. ovi krajevi su pali pod tursko ropstvo. Mnogi putopisci raznih nacija koji su putovali Balkanom zapisivali su svoja zapažanja i pisali su o životu u ovim krajevima . Tako Sulejman Veličanstveni, turski sultan, koji je sa svojom vojskom preuzeo pohod na sever pri proputovanju kroz dolinu Nišave (1521.) je zapisao: "Konačno sam u naselju pod imenom Carski bunar (Tekvu binari)".
                Kroz Caribrod je prolazio i putopisac Hans Dernšvan (1555.), koji je na putu iz Sofije za Caribrod napisao "
…Video sam mnogo Bugara po dvadeset u grupi, kako posle devet dana putovanja žure iz Carigrada posle dva meseca rada kod sultana. Oni se vraćaju kući da bi prikupili rekoltu sa polja…” (18. jul). U daljem toku putopisa on dodaje da je 19. jula susreo na putu ka Caribrodu mnogo Bugara koji su bačvama nosili "sultanski desetak" - vino prema Sofiji.
                Po predanjima naziv ovog naselja bio je "Carski brod", pa se kao takav i koristi u narodu. Ime "Spri brod" pominje putopisac Zigmund fon Brjuhen (1643. godine). Pozivajući se na neke pisane izvore iz doba pre oslobođenja od Turaka (1877. godine), u knjizi "Dimitrovgrad 1877-1945." autora Srbislava Zlatkovića, Dr Cvetana Vasova i Dr Gavrila Vidanovnća, navodi se da se ovo naselje pominje kao selo pod menom "Zaribrod" ili"Zarin brod", a kasnije u turskim izvornma kao dva sela, "Veliki i Mali Caribrod sa po 60 do 70 kuća".
                Benedeto Ramberti, Caribrod prvi put pominje1584. godine. Carnbrod je bio vrlo pogodan za kraći i duži odmor u vreme kad se putovalo na daleki put pešice, konjima, konjskim i volovskvm zapregama, karavanom za Evropu, Bliski i Daleki Istonk. I u ono vreme brod su nazivali mesto za prelaz i odmor preko reke ili prostora za odmor. Dve reke Nišava, odnosno Ginska i Lukavačka reka, imale su izvanredne pogodnosti za duži i kraći odmor sa hanovima sagrađenim u Caribrodu, a za smeštaj i prenoćište putnika. U neposrednoj blizini tih objekata nalazile su se štale i obori za smeštaj volova i konja, koji su služili za vuču ili za jahanje.
              U opisu grofa Virmonda koji je 1718. godine na putu iz Beča za Istambul prošao kroz Caribrod u svojstvu austrijskog poslanika navodi se: "Tada je u Caribrodu na reci Nišavi imalo dva mosta. Jedan je izgrađen od hrastovog drveta, nizak i dosta širok, a drugi visok i tesan, napravljen od tesanog kamena".
                Konstantin Iriček piše da u glavnoj ulici ima mnogo dućana i hanova. Jedan od hanova je označen firmom "Vidlič planina" u kome je Iriček i odseo sa svojim saputnikom A. Zlatarskim. Autor u daljem tekstu opisuje tadašnju žensku nošnju: “…žene su nosile cvećem ukrašene bele marame na glavama, crvene ili crne sukmane, kecelje tkane grubim crvenim predivom sa naglašenim vertikalnim ivicama, a oko svojih tela nosile su obrađene ploče tzv. čipraze sa crvenom tkaninom, kožom ili posrebrene. Devojke su imale od kozje dlake tkane dugačke "kocene", koje su dostizale i do jedanog metra dužine, a ispod njih virili su mali repovi pokriveni srebrnim monetama. Na nogama su nosile obične opanke…”
               Do danas nije utvrđeno kada je ovo naselje konačno i zvanično dobilo ime Caribrod. Današnje ime Dimitrovgrad, Caribrod je dobio 1951. godine.

tekst preuzet odavde

0 коментара:

Постави коментар

Podelite ovo:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...
 

Slike i fotografije

O gradu